Vlada premijerke Georgie Meloni ovim potezom šalje poruku cijeloj Europi: u Italiji se džihadistička propaganda, opravdavanje Hamasa i pljuvanje po talijanskoj državi više neće skrivati iza floskula o „slobodi govora“ i „pravu na mišljenje“.
Tko je Zulfiqar Khan
Zulfiqar Khan je 54‑godišnji imam iz Bologne, rođen u Pakistanu, koji u Italiji živi još od 1995. godine i koji je godinama važio za „duhovnog vođu“ dijela tamošnje muslimanske zajednice. Upravo ta činjenica – tri desetljeća boravka i status starosjedioca – radikalno je isječen dekretom ministra unutarnjih poslova Mattea Piantedosija od 8. listopada 2024., kojim mu se istodobno ukida boravišna dozvola i naređuje deportacija „iz razloga državne sigurnosti“.
U obrazloženju odluke talijanske vlasti izravno navode da je od jeseni 2023. Khan pokazivao „rastući ideološki fanatizam“ i „sklonost radikalnim pozicijama“, obilježenim snažnim anti‑zapadnim i antisemitskim resantimanom, kao i otvoreno homofobnom i anti‑feminističkom retorikom. Njegove propovijedi i nastupi više nisu imali veze s vjerom u duhovnom smislu, nego su postali politička platforma za islamistički aktivizam – od napada na Zapad do opravdavanja Hamasovih zločina.
Što mu zamjera Italija
Talijanske službe Khanove propovijedi i objave secirale su u razdoblju od studenoga 2023. do svibnja 2024., bilježeći video‑materijale u kojima optužuje Amerikance, Nijemce, Francuze, Engleze i Talijane da podupiru „nečiste cioniste“, te zaziva Božju kaznu nad „zapadnim tlačiteljima“ koji stoje uz Izrael. U jednoj od propovijedi vjernike otvoreno potiče da se „bore protiv zahtjeva države“ da plaćaju poreze, jer „novac mora ostati u muslimanskoj zajednici“, čime praktički poziva na stvaranje paralelnog sustava odvojenog od talijanskih zakona.
Khan sustavno širi mržnju prema Židovima i Izraelu, a nakon 7. listopada i Hamasovog masakra svoje je nastupe pretvorio u seriju pro‑Hamas poruka u kojima opravdava ili relativizira teroristički karakter te organizacije. U službenim dokumentima navodi se da je hvalio „mučenike“ u izraelsko‑palestinskom sukobu i veličao mujahedine, čime potiče glorifikaciju nasilnog džihada. Homoseksualnost je u njegovoj retorici „bolest“ protiv koje se „mora boriti“ da se spriječe „katastrofalne posljedice po ljudsku rasu“, a feminističke i ženske slobode svodi na „zapadnu dekadenciju“.
Ni to nije sve: talijanske službe povezuju Khana s osobama koje su se pojavljivale u istragama kao pripadnici ili simpatizeri islamističkih ekstremističkih struktura, uz procjenu da je sposoban olakšati infiltraciju političko‑vjerskih i para‑terorističkih organizacija u području Bologne. Zbog tog paketa – ideološkog fanatizma, glorifikacije Hamasa, antisemitizma, anti‑zapadne mržnje, poticanja na neposluh državi i povezanosti s ekstremističkim krugovima – Piantedosi potpisuje deportaciju na temelju odredbi o zaštiti nacionalne sigurnosti.
Tko ga brani i zašto to ne prolazi
Kao i u svim sličnim slučajevima, odvjetnici i aktivisti odmah su krenuli s već viđenom pločom: Khanov branitelj naziva odluku „povratkom policijske države“ i „progonom zbog mišljenja“, a pojedini komentatori pričaju o „ugrozi slobode govora“ i „stigmatizaciji muslimana“. No ključna stvar, koju Melonijeva Italija sada demonstrira, jest razlika između mišljenja i aktivnog širenja mržnje, opravdavanja terorizma i pozivanja na potkopavanje države koja ti je dala boravište.
Khan se godinama javno hvalio da ga „štiti talijanski ustav“ i da mu daje pravo reći što god želi, dok mu je „Kur’an vodilja, a ustav kišobran“, računajući da će se iza floskula o slobodi izražavanja moći bez posljedica voditi vlastiti džihadistički agitam. Odluka o deportaciji, potpisana baš na godišnjicu 7. listopada, demonstrativno poručuje da sloboda govora u Italiji ne uključuje pravo da slaviš Hamas, širiš antisemitizam, huškaš protiv žena, homoseksualaca i Zapada i pritom gradiš paralelni pravni svijet u ime „vjere“.