Diktator se hvali proračunskim ‘uspjesima’, a Srbija grca u dugovima i skupoći!

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ponovno je izveo svoj tradicionalni medijski igrokaz, slavodobitno se hvaleći pred kamerama navodno „sjajnom“ ekonomskom situacijom u zemlji, niskim proračunskim deficitom od tri posto te zlatnim rezervama teškima 6,5 milijardi eura. Međutim, ova dobro uvježbana populistička predstava, namijenjena ispiranju mozga i zavaravanju intelektualno najskromnijeg dijela njegova glasačkog tijela, biva brutalno razmontirana čim se ogole stvarne i egzaktne ekonomske brojke. Dok Vučić u maniri svemogućeg vladara pretače milijarde preko ekrana, surova realnost na terenu pokazuje da je Srbija pod njegovom tiranijom postala regionalni rekorder po skupoći osnovnih životnih namirnica, dok prosječni građani jedva spajaju kraj s krajem. Hvaliti se deficitom od tri posto u zemlji u kojoj javni dug nezaustavljivo divlja, a gospodarstvo preživljava isključivo zahvaljujući netransparentnim i skupim kineskim kreditima, klasičan je primjer beogradskog prodavanja magle.

Zlatne rezerve kao skupi PR štit i stvarni krah kupovne moći

Poseban adut u Vučićevoj obmanjujućoj mašineriji predstavljaju stalno ponavljane priče o 6,5 milijardi eura u zlatu koje navodno čuvaju stabilnost države. Ono što uplašeni diktator namjerno prešućuje jest činjenica da to zlato ne rješava akutne probleme srbijanskog društva – od potpunog medijskog mraka i okupacije pravosuđa, pa sve do činjenice da su realne plaće i mirovine u stalnom padu zbog galopirajuće inflacije i rasta cijena potrošačke košarice. Zlato u trezorima služi kao skupi PR štit za obranu režima i financiranje megalomanskih, korumpiranih građevinskih projekata preko kojih se peru proračunski milijuni. Dok se u javnosti stvara privid ekonomskog tigra, realna kupovna moć srbijanskog radnika i obrtnika potpuno je uništena, a cijene u trgovinama u Beogradu i Novom Sadu odavno su premašile one u pojedinim metropolama Europske unije.

Kraj tiranije i neizbježni slom korumpiranog sustava

Ovakvi panični i prozirni pokušaji ekonomskog friziranja stvarnosti jasno dokazuju da Vučiću ubrzano ponestaje ideja kako smiriti rastuće nezadovoljstvo naroda. Suočen s nezaustavljivim prosvjedima studenata i akademske zajednice koji više ne žele trpjeti klijentelistički sustav i lažna obećanja, režim bježi u digitalni prostor crtajući fiktivne ekonomske uspjehe. Izvanredni izbori postaju apsolutna politička neminovnost, a buđenje probuđene mladosti trebalo bi donijeti ključni demokratski iskorak i konačni pad ove tiranije. Vrijeme u kojem se narod mogao hraniti jeftinim PR trikovima i odglumljenim televizijskim monolozima nepovratno prolazi, a ekonomski slom srbijanske kule od karata već se jasno vidi pred očima cijele regije.