„Diktator dobio konkurenciju“: Tko je čovjek kojeg se Vučić doista boji?

Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu, preko noći je postao nova politička zvijezda Srbije – i možda najozbiljniji izazivač dugogodišnjem vladaru Aleksandru Vučiću. Njegov istup ispred zgrade Rektorata, dok je policija ulazila na Univerzitet, dao je lice pobuni protiv režima i otvorio pitanje: je li se u Srbiji pojavio kandidat koji bi mogao ugroziti diktatora?

Profesor koji je prerastao katedru

Đokić je godinama slovio za mirnog profesora i rektora, daleko od stranačkih rovova, ali njegov nedavni govor pred tisućama ljudi pokazao je sasvim drugo lice – lice čovjeka koji ne bježi od odgovornosti i javnog sukoba s vlašću. Dok Vučić godinama gradi kult ličnosti kroz kontrolirane nastupe na televizijama lojalnim režimu, Đokić je svoj politički kapital stekao u jednoj jedinoj slici: rektor na balkonu, policija u zgradi, studenti i građani na ulici. Taj kadar već sada ulazi u kolektivno pamćenje Srbije kao trenutak kada se akademska elita otvoreno suprotstavila režimu.

Za razliku od Vučića, koji karijeru gradi na strahu, pritiscima i beskrajnoj propagandi, Đokić dolazi iz svijeta znanosti, gdje se autoritet ne dobiva naredbom, nego znanjem i integritetom. Ta razlika mogla bi postati ključna u zemlji umornoj od permanentne političke kampanje i svakodnevnih televizijskih monologa jednog čovjeka. Dok se Vučić predstavlja kao „jedini koji može“, Đokić se nameće kao onaj koji „ne mora, ali hoće“ – ako ga na to pozovu studenti i građani.

Vučić dobio konkurenciju kakvu najmanje želi

Režimu u Beogradu najmanje treba protivnik koji nije klasični političar, koji ne vuče repove afera i ne dolazi iz stranačkih kuhinja. Upravo takvu konkurenciju sada ima. Đokić je za Vučića opasniji od mnogih opozicijskih lidera, jer spaja tri elementa koji su za autokrata pogubna kombinacija: ugled u akademskoj zajednici, podršku mladih i sliku čovjeka koji „nije tražio politiku, nego je politika došla po njega“.

Dok Vučić godinama pokušava osvojiti studente festivalima, koncertima i propagandom, Đokić ih je pridobio jednim govorom i jednostavnom porukom – da je dužan stati u obranu Univerziteta. U trenutku kada se profesor pretvara u simbol otpora, diktator prestaje biti nedodirljiv. Zato se već sada govori da je na političkoj sceni Srbije rođena daleko ozbiljnija i kvalitetnija alternativa od svega što je Vučić do sada imao nasuprot sebi.