Ridikulozna saborska zastupnica ekstremne partizanske ljevice Dalija Orešković, već dobro poznata po svojim ispadima koji prelaze granicu zdravog razuma i ne skrivaju iskrenu mržnju prema svemu hrvatskom, osim novcu iz hrvatskog proračuna, bile to nekada “ustaške” kune, ili danas euri.
U svom nedavnom govoru u Hrvatskom saboru u potpuno sumanutom govoru izjavila je kako Hrvatska nije stvorena u Domovinskom ratu uz seriju popratnih izjava koje su zapravo vrijedne pokretanja zakonske inicijative da ljudi s takvim izjavama jednostavno se ne mogu kandidirati na izborima, te se kroz zakone treba zabraniti javno djelovanje. Naravno, priča tu ne staje, pa u novom istupu Orešković ide korak dalje i izlazi s inicijativom da ona određuje koje će to zastava biti dozvoljene na području RH.
Nezavisna saborska zastupnica Dalija Orešković najavila je izmjene Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, potaknuta kaznom Europske rukometne federacije Hrvatskom rukometnom savezu zbog isticanja zastave Herceg Bosne na ceremoniji dodjele medalja na Europskom prvenstvu. Načelno, pitanje zaštite državnih simbola nije nevažno. Ali način na koji se otvara – selektivno, ciljano i uz providan politički predznak – otvara puno ozbiljnija pitanja od protokola na sportskim natjecanjima.
Jednaka mjerila ili politička selekcija?
Ako Orešković doista želi zakonski urediti isticanje neslužbenih, spornih i politički opterećenih simbola, onda javnost ima pravo pitati: obuhvaća li njezin prijedlog i zastavu bivše SFRJ? Obuhvaća li simbole tzv. Republike Srpske Krajine – tvorevine nastale pobunama, progonima, logorima i razaranjem hrvatskih gradova? Obuhvaća li komunističku crvenu zvijezdu petokraku, pod kojom su počinjeni poslijeratni zločini, likvidacije i desetljeća represije nad hrvatskim narodom, o razaranju hrvatskih gradova tokom tog, za Daliju nevažnog Domovinskog rata? Ako odgovor na sva ta pitanja nije potvrdan, onda to nije zakon o zaštiti državnih simbola. To je ideološki zakon s unaprijed odabranim metama.
Hrvati iz BiH nisu problem koji treba disciplinirati
Posebno je problematično što se rasprava o zastavi pretvara u širi politički obračun s Hrvatima iz Bosne i Hercegovine. Hrvatski narod u BiH nije izmišljotina ni politička fusnota – sudjelovao je u obrani hrvatskog prostora, podnio goleme žrtve i dao tisuće branitelja, prognanika i poginulih. Njihova obilježja i njihov identitet ne mogu se svesti na jednu saborsku etiketu i političku presudu. Kada se to pokušava, ne radi se o protokolu – radi se o ideološkom čišćenju javnog prostora od svega što ne odgovara određenoj političkoj matrici.
HOS nije neprijateljska vojska
Orešković je u istom nastupu prozvala i HOS, govoreći o “agresivnom nametanju” pojedinih simbola. No HOS-ovci su branili Hrvatsku. Mnogi su poginuli. Njihove obitelji nisu statistička greška nego dio cijene hrvatske slobode. Može se razgovarati o pravnom i simboličkom okviru pojedinih pozdrava, ali se čitava postrojba i njezini poginuli branitelji ne mogu gurati u prostor sramote – osobito ne uz istovremenu šutnju o simbolima totalitarnih režima koji su godinama progonili i ubijali hrvatske domoljube.
Pitanje koje Orešković mora javno i jasno odgovoriti
Ako predlažete kažnjavanje isticanja neslužbenih zastava, hoće li prijedlog obuhvatiti zastavu SFRJ, zastavu tzv. RSK, komunističku petokraku i simbole velikosrpske pobune protiv Republike Hrvatske? Ako ne, onda je odgovor jasan: to nije briga za državnost, nego još jedan, uobičajeno intelektualno potkapacitiran, politički obračun pod maskom zakona. Republika Hrvatska ima pravo i obavezu štititi svoja obilježja – ali dostojanstvo države ne brani se selektivnim bijesom prema jednoj strani. Brani se jednakim mjerilima prema svima. Ako se otvara pitanje simbola, neka se otvori do kraja – za sve, bez iznimke i bez politički pogodnih propusta. I neka hrvatski građani o tome odluče, ne samodopadni pojedinac.