Partizani su ušli u Dubrovnik 18. listopada 1944. U danima nakon toga uhićeno je više od 300 građana. U noći s 24. na 25. listopada 53 muškarca odvedena su na otočić Daksu pokraj grada i ondje strijeljana, bez suđenja i bez prava na obranu. Za mnoge su obitelji desetljećima bile nestale.
Popis žrtava govori sve. Među njima su bili dubrovački gradonačelnik Niko Koprivica, svećenik Petar Perica, autor pjesme „Zdravo Djevo“, nekoliko drugih svećenika i ugledni građani. Nova vlast proglasila ih je „narodnim neprijateljima“, a o njihovim sudbinama odlučivao je vojni sud partizanske komande. Leci kojima su objavljene presude zapravo su bili obavijest o već počinjenom ubojstvu.
Istina o Daksi izlazila je tek nakon pada Jugoslavije. Kosti su ekshumirane, a DNK analizom identificirano je 18 od 53 žrtve. Ostali su i danas bezimeni. Posmrtni ostaci dostojno su pokopani tek 19. lipnja 2010., gotovo 66 godina nakon strijeljanja. Za zločin na Daksi nikada nitko nije odgovarao.
Daksa razotkriva laž o „oslobođenju“. Dubrovnik nije dobio slobodu, nego novu vlast koja je u prvom tjednu pobila gradonačelnika, svećenike i ugledne ljude, samo zato što su smetali poretku koji je dolazio. Tko i danas tvrdi da su partizani donijeli slobodu, neka objasni slobodu na Daksi.