Srbijanski predsjednik, četnik Aleksandar Vučić lansirao je na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda (UN) u New Yorku novi, iznimno bezobziran i prljav diplomatski napad na Republiku Hrvatsku. Koristeći najmoćniju svjetsku govornicu, Vučić je pred očima cijele međunarodne javnosti drsko proglasio Hrvatsku državom koja se “ponosi nacističkom prošlošću” te javno izjednačio pravedni, čisti i obrambeni Domovinski rat s najmračnijim totalitarnim ideologijama. U svom klasičnom mitomanskom zanosu istaknuo je i povijesno neodržive teze o tome da su Srbi narod koji je najviše stradao od nacizma, ponovno mlatarajući izmišljotinama o stotinama tisuća stradalih u Jasenovcu. Ove monstruozne laži ne predstavljaju nikakvo legitimno političko mišljenje, već otvoreni čin hibridne agresije na temelje hrvatske države pred cijelim civiliziranim svijetom.
Ortodoksni četnik s kalašnjikovom drži prodike civiliziranom svijetu
Najveći povijesni i moralni apsurd leži u činjenici da se za bilo kakvo prozivanje i dijeljenje lekcija našao upravo on – ortodoksni četnik i radikal čiji je režim službeno rehabilitirao Dražu Mihailovića, dok njegovi partijski podanici i danas pred skupštinom u Beogradu javno pjevaju četničke pjesme. Vučić je uočljivo zaboravio vlastitu crnu kroniku; riječ je o čovjeku koji je organizirao svečani državni pokop lešine ratnog zločinca Ratka Mladića i koji je devedesetih godina osobno u okupiranoj Glini huškao teroriste, urlajući u mikrofon o srpskom kraju koji više nikada neće biti hrvatski. Taj isti salonski ratnik zarađivao je na morbidnim ljudskim safarijima, iznad opkoljenog Sarajeva pred kamerama kružio s kalašnjikovom u rukama, a patnju vlastitog naroda iskoristio je da za vrijeme NATO bombardiranja – pokrenutog zbog strašnih zločina koje su srbijanske snage činile na području Republike Kosovo – u Beogradu sebi profiterski bira i prisvaja prostrani državni stan.
Sramotna šutnja domaćih medija i krah lažne moralne policije na ljevici
Ono što u cijeloj ovoj situaciji izaziva najveće zgražanje i nevjericu jest domaća ljevica, ta vječna i prokazana lažna moralna policija koja skače na svaku sitnicu, danas kukavički šuti bez ijedne objave na društvenim mrežama. Hrvati po tko zna koji put zabijaju glavu u pijesak i prave se da se ovo bezumlje nije dogodilo, čime se pred agresorom potpisuje dobrovoljna i neshvatljiva politička kapitulacija.
Financiranje protuhrvatskih agendi poreznim novcem i gubitak suvereniteta
Surova realnost domaćeg establišmenta bjelodano se razotkriva kroz činjenicu da službeni Zagreb ne samo da šuti, već obilato i proračunski financira političke strukture i udruge koje se nikada nisu maknule s pozicija iz devedesetih godina. Krvavo zarađeni porezni novac hrvatskih građana izravno se prelijeva u projekte koji u unutrašnjosti zemlje hrane i održavaju potpuno iste narative koje Vučić danas grmi s govornice UN-a. Država koja mirno dopušta da je se pred cijelim planetom etiketira kao nacističku tvorevinu gubi svoj stvarni suverenitet i sama sebe razoružava, gradeći srpske kulturne scene Hrvatska gradi ovakvu kulturu. Ima li na hrvatskoj desnici dovoljno zdravog razuma da se pređe preko nekih razlika i ujedinjeno krene na izbore te se osigura vlast koja će znati reagirati na ovakve monstruozne izjave diktatora na odlasku?