Genocid u Srebrenici, počinjen u srpnju 1995., osmišljen je i proveden kao plansko, sustavno i masovno istrebljenje bošnjačkog stanovništva u enklavi koja je službeno bila proglašena „zaštićenom zonom“ Ujedinjenih naroda. Na temelju brojnih i opsežnih pravomoćnih presuda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Haagu, ovaj najteži zločin na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata pravno je i činjenično definiran kao akt genocida. Tijekom svega nekoliko dana krvnici su u potpunom okruženju mučki likvidirali više od 8.000 zarobljenih bošnjačkih muškaraca i dječaka, dok je preko 25.000 žena, djece i staraca prisilno deportirano i etnički očišćeno s tog područja, čime je u potpunosti uništena biološka supstanca jednog naroda u istočnoj Bosni.
Kronologija užasa: kako je počeo i koliko je trajao krvavi pir
Slom enklave i početak realizacije genocidnog plana započeo je u proljeće 1995. godine, točnije u ožujku, kada je predsjednik takozvane Republike Srpske Radovan Karadžić izdao zloglasnu „Direktivu 7“ kojom je vojnim snagama zapovjedio stvaranje nepodnošljivih uvjeta totalne blokade, s ciljem da se stanovništvu onemogući opstanak i dostava humanitarne pomoći. Opći i brutalni vojni napad na Srebrenicu otpočeo je 6. srpnja 1995. godine, a s obzirom na tehničku nadmoć i bjesomučno granatiranje, srpske snage su već 11. srpnja ušle u potpuno napušteni grad. Ključna faza masovnih, organiziranih i industrijskih egzekucija zarobljenika trajala je intenzivno od 12. do 19. srpnja 1995. godine, kada su zarobljenici sustavno kamionima i autobusima prevoženi na lokacije diljem općina Bratunac i Zvornik, gdje su strijeljani na stratištima i potom bagerima zatrpavani u primarne, a kasnije i skrivene sekundarne masovne grobnice.
Postrojbe i zapovjednici: tko je sve sudjelovao u organizaciji i egzekucijama
Glavni idejni kreator i politički nalogodavac genocida bio je Radovan Karadžić, dok je operacijom na terenu suvereno i bezobzirno zapovijedao general Ratko Mladić, zapovjednik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS). Haške presude dokazale su izravno sudjelovanje cijelog niza postrojbi VRS-a i policijskih struktura, među kojima su ključnu ulogu imali Drinski korpus VRS-a, pod zapovjedništvom generala Radislava Krstića (prvog osuđenog za pomaganje u genocidu), koji je osigurao logistiku i operativnu provedbu napada, 10. diverzantski odred Glavnog štaba VRS-a, čiji su pripadnici, uključujući Dražena Erdemovića, osobno izvršavali masovna strijeljanja na poljoprivrednom dobru Branjevo, Zvornička i Bratunačka brigada VRS-a, zadužene za čuvanje, transport i organizaciju stratišta te specijalne brigade policije MUP-a RS i zloglasna paravojna postrojba „Škorpioni“, koja je pod izravnim patronatom srbijanskog resora državne sigurnosti snimila mučko ubijanje šestorice bošnjačkih mladića kod Trnova.
Sramotna uloga i potpuni slom UN-ovog mirovnog mehanizma
Ono što ovom genocidu daje dodatnu, stravičnu dimenziju jest činjenica da se sve odvijalo pred očima i unatoč prisutnosti međunarodnih mirovnih snaga. Srebrenicu je formalno branio Nizozemski bataljun (Dutchbat) pod zapovjedništvom pukovnika Thoma Karremansa, koji je raspolagao s oko 400 slabo naoružanih vojnika „plavih kaciga“. Kada je započeo opći napad, zapovjedništvo UN-a je višekratno i kukavički odbilo uputiti obećanu i nužnu zračnu potporu (NATO udare) na srpske tenkovske kolone, ostavljajući enklavu na milost i nemilost krvnicima. Vrhunac sramote dogodio se u Potočarima, ispred baze UN-a, kamo je izbjeglo preko 20.000 preplašenih civila; nizozemski vojnici ne samo da nisu pružili otpor, već su pod pritiskom Mladića mirno promatrali kako srpski vojnici odvajaju muškarce i dječake te ih odvode u sigurnu smrt. Ova kapitulacija međunarodne zajednice ostaje trajna mrlja na savjesti UN-a, a Haški sud je kroz doživotne zatvorske kazne za Mladića i Karadžića stavio konačni pravni pečat na istinu o srebreničkom paklu.
Što vi mislite?
Podjelite s nama vašu reakciju na ovu vijest!
-
1
-
0
-
1
-
0
-
0
-
1