Ana Horvat Vuković želi na Ustavni sud: ZDS je fašizam, ali petokraka pod kojom su ubijani vukovarski branitelji ima “različite konotacije”

Na saborskom Odboru za Ustav u utorak je počelo saslušanje kandidata za tri upražnjena mjesta na Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Ono što je trebalo biti ozbiljan pravni i institucionalni proces pretvorilo se u politički skandal koji otkriva sve o mentalitetu dijela hrvatskog pravničkog establišmenta. Kandidatkinja Ana Horvat Vuković bez da trepne je izjednačila hrvatski pozdrav “Za dom spremni” s nacističkim “Sieg Heil” – ali kada je došlo pitanje o petokraki pod kojom je rušen Vukovar, pobijani branitelji i uništavana Hrvatska, odjednom je pronašla “različite konotacije” i “simboliku radničkog pokreta.” Dvostruka mjerila kakvih se ne bi posramio ni najspretniji ideološki akrobat. I ta ista žena danas predaje na fakultetu i oblikuje stavove hrvatske mladeži.

“ZDS jednak Sieg Heil” – ali petokraka ima nijanse

Ana Horvat Vuković pred zastupnicima je izjavila da “ne postoje nikakve razlike između pozdrava Za dom spremni i Sieg Heil.” Rečeno jasno i bez zadrške. No kada su je zastupnici HDZ-a Nikola Mažar i Ante Sanader upitali o petokraki koja je krasila JNA tenkove što su rušili Vukovar – odjednom je pronašla prostor za suptilnost. “Petokraka ima različite konotacije, kada je ona na JNA tenkovima i kad su pod njom činjeni zločini, apsolutno je neprijateljski simbol, no kad je simbol radničkog pokreta i otpora, to je druga stvar”, rekla je kandidatkinja. Dakle: za ZDS nema nijanse, nema konteksta, nema razlike – ali za petokraku ima. Netko tko želi sjesti na Ustavni sud i tumačiti Ustav u ime svih Hrvata smatra da nacistički pozdrav i komunistički simbol pod kojim su pobijani Hrvati zaslužuju različitu razinu tolerancije.

Otac dragovoljac – a kćer brani petokraku

Horvat Vuković je u obrani svog stava istaknula da joj je “otac pravi hrvatski dragovoljac s više od 1400 dana u Domovinskom ratu.” To je bila njezina legitimacijska karta kojom je pokušala neutralizirati kritike. No upravo ta činjenica čini njezin stav o petokraki još neprihvatljivijim. Njezin otac borio se protiv vojske koja je na tenkovima nosila tu istu petokraku. Borio se uz ljude koji su ginuli pozdravljajući se sa “Za dom spremni”, dok je ta zvijezda palila nebo nad Vukovarom. I njegova kćer, pravnica koja se želi popeti na najviši pravni sud u zemlji, tu istu petokraku brani kao “simbol radničkog pokreta.” Neka taj argument objasni obiteljima poginulih branitelja.

Ona predaje hrvatskoj mladosti – i to je put u propast

Ana Horvat Vuković nije samo pravnica koja traži poziciju. Ona je sveučilišna nastavnica koja danas sjedi pred studentima, prenosi im znanje, oblikuje njihove stavove o pravu, državi, simbolima i povijesti. Mladi Hrvati koji sjede u njezinim predavaonicama dobivaju istu tu logiku: ZDS je apsolutno zlo bez konteksta i nijanse, ali petokraka pod kojom je ubijana Hrvatska ima “različite konotacije” i “simbol je otpora.” To nije pravna analiza – to je ideološka indoktrinacija pod akademskom krinkom. I dok se to događa po hrvatskim fakultetima, roditelji koji su platili cijenu Domovinskog rata gledaju kako se njihova žrtva relativizira u predavaonicama. Jedino rješenje za ovu situaciju je  – otkaz! O poslu na sudu da i ne pričamo!

Mažar i Sanader postavili pravo pitanje

Zastupnici Nikola Mažar i Ante Sanader zaslužuju pohvalu što nisu prešutjeli. Mažar je jasno naglasio: dok je petokraka rušila Vukovar, branitelji i HOS-ovci su ga branili i dali svoje živote. Sanader je pitao pod kojim znakom su poginuli HOS-ovci u Vukovaru – a to je pitanje koje ima jedan jedini točan odgovor koji Horvat Vuković nije htjela dati. HOS-ovci su ginuli pod znakom koji kandidatkinja želi jednačiti sa “Sieg Heil.” A oni koji su na tenkovima nosili petokraku ubijali su ih. Ta jednostavna povijesna činjenica ruši cijelu njezinu argumentaciju.

Ustavni sud bez povjerenja – ovako bi bio do kraja uništen

Ustavni sud Republike Hrvatske institucija je koja već godinama ne uživa povjerenje javnosti. Građani ga doživljavaju kao odvojeno tijelo od stvarnog života, kao instituciju koja štiti političke elite umjesto temeljnih prava naroda. Broj Hrvata koji vjeruje da Ustavni sud radi u njihovom interesu mogao bi se prebrojati u nekoliko minuta. I sada, u taj sud koji već klizi prema institucionalnoj irelevantnosti, dolaze kandidati poput Ane Horvat Vuković. Kada bi osoba s ovakvim ridikuloznim i ideološki pristranim stavovima završila na Ustavnom sudu, to bi bila konačna potvrda svega što Hrvati godinama govore o toj instituciji. Jedino što bi tada preostalo je referendum o njezinu ukidanju i izgradnji novog, vjerodostojnog ustavnog tijela koje doista zastupa hrvatski narod, a ne ideologiju koja petokraku pod kojom je rušen Vukovar brani kao “simbol otpora.”

Hrvatska zaslužuje bolje

Ana Horvat Vuković možda je tehnički kompetentna pravnica. Ali Ustavni sud nije samo tehničko tijelo. To je institucija koja tumači vrijednosti i identitet države. I država čiji Ustavni sud u svojem sastavu ima osobu koja s jednakom lakoćom ZDS izjednačava s Hitlerom, a petokraku pod kojom su ubijani Hrvati brani kao “simbol radničkog pokreta” – ta država je izgubila kompas. A narod koji to prihvati bez glasa – izgubio je volju za vlastitom obranom.