Hrvatska svake godine obilježava 8. svibnja kao Dan oslobođenja Zagreba od fašizma. No postoji jedno pitanje koje se sve glasnije postavlja u dijelu hrvatske javnosti koji odbija živjeti u povijesnoj laži: od koga je Zagreb zapravo “oslobođen” – i u čiju je korist?
Isti agresor, različiti nazivi
Jugoslavenska armija koja je 8. svibnja 1945. ušla u Zagreb ista je ona vojska – pod istim imenima i zastavama – koja je 18. studenog 1991. ušla u Vukovar. Ista komandna struktura, ista ideologija, isti cilj: uspostava vlasti nad hrvatskim prostorom silom oružja, bez pristanka hrvatskog naroda. Hrvatska je 1991. tu vojsku prepoznala kao agresora, pobijedila je u Domovinskom ratu i protjerala je u operacijama Bljesak i Oluja. Slaviti njezin ulazak u Zagreb 1945. kao “oslobođenje” – jednako je logično kao što bi bilo slaviti ulazak JNA u Vukovar 1991. kao “oslobođenje” Vukovara.
Što se događalo u Zagrebu odmah po “oslobođenju”?
Partizanske vlasti nisu čekale. Odmah po ulasku u Zagreb počelo je ubijanje Hrvata – usred bijela dana, na livadama, u parkovima, na ulicama i trgovima. Nije se skrivalo, nije se čekala noć. Sve zagrebačke bolnice ispražnjene su od hrvatskih ratnih ranjenika koji su potom pobijeni nad jamom Jazovkom. Uhićeni su zagrebački maturanti koji su se, prevareni, javili na odsluženje vojnog roka – i poslani su na Križni put prema Vojvodini. Preživjela je desetina njih. Sve hrvatske izbjeglice s područja NDH koje su zatekli u Zagrebu protjerane su iz grada i poslane na Križni put.
Paralela s Vukovarom koja sve objašnjava
Partizani su 1945. ulazili u Zagreb dok su ih neprijatelji propagandno nazivali “antifašistima”, jednako kao što su četnici 1991. ulazili u Vukovar dok su ih isti mediji nazivali “Jugoslavenskom armijom”. Branitelji Zagreba 1945. bili su etiketirani “ustašama” – jednako kao što su hrvatski branitelji u Vukovaru 1991. bili etiketirani “ustašama” koje su četnici ubijali na Ovčari. Metoda je ista, samo su se promijenili dekor i kalendar.
Hrvatska živi u proturječju
Hrvatska svake godine slavi Oluju kao pobjedu nad srpskom i jugoslavenskom agresijom. Istovremeno, svake godine slavi 8. svibnja kao “oslobođenje” – od strane iste te agresorske sile. To proturječje nije slučajno: ono je nasljeđe komunističkog obrazovnog sustava koji je indoktrinirao generacije lažnom poviješću u kojoj su pobjednici uvijek bili partizani, a žrtve uvijek zaslužile svoju sudbinu. Dok Hrvatska iskopava tisuće posmrtnih ostataka iz jama i šuma koje su partizani napunili odmah po ulasku u Zagreb i ostale gradove, slaviti taj ulazak kao “oslobođenje” moralna je i povijesna apsurdnost. Zagreb je 8. svibnja 1945. zamijenio jednu okupaciju drugom. Pravu slobodu dobio je tek 1991. – i to je jedina obljetnica koja zaslužuje slavljenje.
Što vi mislite?
Podjelite s nama vašu reakciju na ovu vijest!
-
4
-
0
-
0
-
0
-
-3
-
0