Danas, 2. svibnja, Hrvatska obilježava 35. godišnjicu jednog od najtragičnijih i najstrašnijih zločina na samom početku Domovinskog rata – masakra u Borovu Selu u kojem su velikosrpski agresori iz podmukle zasjede ubili 12 hrvatskih redarstvenika, pripadnika Specijalne jedinice policije Vinkovci. Bio je to zločin koji je cijeloj Hrvatskoj i cijelom svijetu pokazao s kakvim se barbarstvom Hrvatska suočava u obrani svoje slobode i suvereniteta.
Noć zarobljenih kolega i jutro krvave zasjede
Sve je počelo u noći s 1. na 2. svibnja 1991. Dvojica hrvatskih policajaca, koji su obavljali redovitu ophodnju, pala su u ruke srpskih paravojnih postrojbi koje su držale Borovo Selo. Vijest o zarobljenim kolegama stigla je do postaje, a njihovi su kolege odlučili učiniti jedino što je čast i bratstvo po oružju nalagalo – krenuti po njih.
Ujutro 2. svibnja autobus s pripadnicima Specijalne jedinice policije Vinkovci krenuo je prema Borovu Selu. Ono što su vjerovali da će biti akcija spašavanja kolega, pretvorilo se u krvavu zamku. Srpske paravojne postrojbe, naoružane i organizirane, čekale su ih u zasjedi. Napad je bio podmukao, brutalan i bezobziran. Dvanaest mladih hrvatskih policajaca nije se imalo nikakve šanse braniti.
Dvanaest imena, dvanaest života, dvanaest obitelji
Ubijeni su:
Stjepan Bošnjak (rođen 1955.), Antun Grbavac (1961.), Josip Culej (1966.), Mladen Šarić (1965.), Zdenko Perica (1965.), Zoran Grašić (1969.), Ivica Vučić (1961.), Luka Crnković (1970.), Marinko Petrušić (1966.), Janko Čović (1965.), Željko Hrala (1968.) i Mladen Čatić (1971.).
Najmlađi, Mladen Čatić, imao je samo 19 godina. Najstariji, Stjepan Bošnjak, 35. Između njih – mladići u najljepšim godinama, mnogi s obiteljima, djecom, roditeljima koji su ih čekali kući. Ni jedan od njih nije trebao umrijeti tog jutra. Otišli su spasiti kolege – i nisu se vratili.
Zločin koji je najavio Domovinski rat u punom opsegu
Masakr u Borovu Selu nije bio izolirani incident. Bio je najava. Srpske paravojne postrojbe, koje su s oružjem i logistikom pristizale iz Srbije, već su tada imale jasan cilj – etničkim zastrašivanjem, nasiljem i ubojstvima prisiliti Hrvate da napuste vlastitu zemlju. Borovo Selo postalo je simbol toga nasilja, ali i simbol hrvatske žrtve i otpora.
Upravo taj zločin prodrmao je Hrvatsku i jasno pokazao da se više ne radi o “incidentima” ili “nesporazumima” – radi se o organiziranoj velikosrpskoj agresiji koja će u narednim godinama tražiti desetke tisuća žrtava. Ubojstvo u Borovu Selu mobiliziralo je hrvatsku javnost i politiku te ubrzalo procese koji su doveli do proglašenja neovisnosti i međunarodnog priznanja.
Sjećanje koje obvezuje
Trideset pet godina kasnije, ta dvanaestorica nisu zaboravljena. Njihova imena uklesana su u kamenu, ali i u srcu svake obitelji kojoj su oteti, svakog kolege koji je preživio, svakog Hrvata koji zna što je ta zemlja prošla da bi danas bila slobodna. Počivali u miru, junaci. Hrvatska vas se sjeća i neće vas zaboraviti – jer bez vaše žrtve i žrtve stotina tisuća branitelja koji su hodali vašim stopama, ove slobodne Hrvatske ne bi bilo.
Hvala vam. Počivali u miru.
Što vi mislite?
Podjelite s nama vašu reakciju na ovu vijest!
-
0
-
3
-
0
-
0
-
0
-
0