10 pitanja koja “povorka ponosa” ne želi čuti: Odgovorite ako možete

Dok je 25.000 mladih kršćana hodalo Zagrebom na Antunovskom hodu, nekoliko stotina marširalo je s duginom zastavom – a mi imamo deset pitanja za koja nitko od njih nema odgovor

Zagreb je jučer imao dvije povorke – i jedna je bila neusporedivo veća

U subotu je Zagreb bio pozornica dvaju skupova koji su se odvijali istovremeno, ali nisu imali gotovo ništa zajedničko – ni po vrijednostima, ni po brojnosti, ni po poruci. Antunovski hod mladih privukao je prema procjenama više od 25.000 mladih Zagrepčana i Hrvata iz cijele zemlje – vjernika, obitelji, djece i adolescenata koji su mirno i dostojanstveno prošetali gradom noseći poruku nade, vjere i zajedništva. Istovremeno, nekoliko stotina ljudi hodalo je u onomu što sami sebi laskavo nazivaju “Povorkom ponosa.” Mediji su, naravno, puno više prostora posvetili onima s duginom zastavom i nekim neobičnim izgledima, neprimjerenima za javni prostor onima s minimumom dostojanstva. No Zagreb je jučer jasno pokazao tko je zapravo veći – i u svakom smislu te riječi. Pa dok se slika još nije ohladila, mi postavljamo deset jednostavnih, logičnih pitanja. Ne iz mržnje. Ne iz netrpeljivosti. Iskreno, otvoreno i bez straha. Onako kako oni sami kažu da vole. Samo – na ta pitanja nikad nitko od njih ne odgovara.

Ženska prava, tijela i sport – za koga točno?

Kako to da se glasno bore za ženska prava i ravnopravnost, a plješću kada se biološkim ženama oduzimaju zaslužena prva mjesta, stipendije i medalje u ženskom sportu jer je natjecanje s njima dopustila ideologija, a ne biologija? I kako to da država i znanost kažu da tinejdžer nije dovoljno zreo da sam donese odluku o običnoj tetovaži, a oni istovremeno tvrde da je taj isti tinejdžer dovoljno zreo za doživotne medicinske odluke o blokiranju puberteta čije posljedice se ne mogu u potpunosti poništiti? Uz to – kako to da tvrde da štite žene i njihovo dostojanstvo, a istovremeno zagovaraju brisanje same riječi “majka” i “žena” iz medicinskog rječnika, svodeći ih na ponižavajuće birokratske termine poput “osobe koja rađa” ili “osobe s maternicom”?

Tolerancija samo za sebe

Kako to da im je glavni slogan ljubav i apsolutna tolerancija, a svaki put kada netko postavi jedno ovakvo pitanje – logično, mirno, bez vrijeđanja – aktivira se stroj linča, gube se poslovi, brišu profili i javno se proziva i stigmatizira? Nula tolerancije za drugačije mišljenje. I kako to da im je osobni pristanak apsolutna i neopoziva svetinja kada je to u njihovom interesu, a istovremeno unutar vlastite zajednice javno proglašavaju lezbijke “transfobnima” ako odbiju intiman odnos s biološkim muškarcem koji tvrdi da je žena?

Biologija jest – biologija nije – ovisi što treba

Kako to da su godinama tražili prava s argumentom “rođeni smo ovakvi i to je biologijski određeno,” a danas istovremeno tvrde da je spol samo fluidni društveni konstrukt i da biologija u toj priči uopće nije bitna? Jedan od tih argumenata mora biti netočan – i oni biraju koji im više odgovara ovisno o tome što trebaju dokazati u danom trenutku. Kako to da im smeta karikiranje tuđe rase – što je s pravom osuđivano – a muškarci koji pretjerano i eksplicitno karikiraju žene i žensku seksualnost kroz drag nastupe slave se kao hrabri i emancipirani umjetnici? I kako to da tvrde da su muško-ženski stereotipi štetni i zastarjeli, a osobe koje mijenjaju spol redovito prisvajaju upravo te najekstremnije stereotipe kako bi dokazale svoju “ženstvenost”?

Protiv sustava – ali samo dok sustav ne plati

Kako to da se navodno bore protiv kapitalizma, korporacija i sustava, a svake godine u lipnju oduševljeno aplaudiraju multinacionalnim kompanijama koje farbaju logotipe u dugine boje isključivo da bi na njima zaradile – dok te iste kompanije na Bliskom Istoku te logotipe skrivaju jer im je tamo tržište važnije od bilo kakvih “vrijednosti”? I kako to da se bore za svijet u kojem ljude nećemo dijeliti po etiketama, a sami svakodnevno izmišljaju desetke novih mikro-etiketa, zamjenica i zastava u koje se svrstavaju?

25.000 mladih ima odgovor koji vrijedi

Dok smo mi postavljali ova pitanja, 25.000 mladih Hrvata mirno je hodalo Zagrebom. Bez linča, bez ekscesa, bez korporativnih sponzora i bez potrebe da ikog uvjeravaju u vlastitu vrijednost. Hodali su jer vjeruju u nešto veće od sebe, jer poštuju život, obitelj i prirodni poredak stvari – i jer znaju da prava tolerancija ne znači šutjeti pred nelogičnostima, već imati hrabrost glasno ih izgovoriti. Zagreb je jučer imao dvije povorke. Jedna je bila bučna. Druga je bila povorka ljubavi, ponosa i dostojanstva. I ta razlika govori sve.